Ligaen i Kroatia sesong 73
Forum: Ligaforum 
Diskuter din liga, hvem er dine favoritter til å vinne denne sesongen? Hvem tror du vil rykke ned eller rykke opp? Og hvordan tror du Cupen vil gå?
v-ove jadikovke ili blog Lokalnih rekreativaca (43)
Kao što je ranije najavljeno legendarni branič Rekreativaca i dugogodišnji mađarski reprezentativac Miklós Daróczy završio je svoju igračku karijeru. Njegova želja bila je da odlazak bude tih jer je pred kraj karijere pokupio vrlo nezgodnu ozljedu zbog koje bi morao pauzirati barem 6 mjeseci. Kako ima trudnu suprugu (kažu blizanci) odlučio je kopačke objesiti o klin i reći: dosta! Upravo zbog rizične trudnoće supruge Rite odgođeno je njegovo primanje u osoblje kluba što su čelnici kluba u potpunosti razumjeli i najavili da je dobrodošao kad bude spreman preuzeti novu poziciju iako se još uvijek krije od javnosti koja će to pozicija biti.
Postavljeni novi rekordi u Kupu
Nakon ugodnog kraja sezone u kojem je uzet i 4. Kup zaredom i postavljen rekord sa 7 naslova pobjednika Kupa pokušali smo dobiti komentar sezone - bez uspjeha. Na bilo koje pitanje o igračkoj sezoni svi, ali baš svi odgovaraju - bez komentara. Mora da je riječ o nekom klupskom dogovoru, ali je nevjerojatno da baš nitko u klubu ne odustaje od zavjeta šutnje. Pitali smo i za glasine o novim dresovima, ali nije bilo moguće doći do izjave. Očito su svi jako koncentrirani da što prije isperu gorak okus očajne ligaške sezone i pokušaju se vratiti u boljem izdanju. Sretno im bilo, ali mi nećemo odustati od praćenja kluba i prije ili kasnije doći ćemo i do neke izjave! Dotad pozdrav svim vjernim čitateljima :)
Naravno, morao je jednom doći i taj trenutak. 24 utakmice zaredom u Kupu nisam izgubio i jednom je i taj niz morao biti prekinut. Od poraza u polufinalu od Snaila u 20. sezoni do jučer trajao je taj strašan niz koji nitko nije mogao predvidjeti. Od polufinala do polufinala sa 4 titule između. Finale je opet isto kao i tada. Tada je klokan osvojio, a Snail titulu u Kupu čeka od 12. sezone kad je zadnji put otišao do kraja. Može li veći motiv biti dovoljan protiv ove sezone uvjerljivog klokana?
Kraj još jedne sjajne karijere
Nizozemska repka. Igrač je tamo igrao i nastupao za nju i na najvećim smotrama. U njoj je dobio priliku nakon zadnje velike titule Nizozemske (sezona 17) i nastupao je za nju 6 sezona. u 21. sezoni su na Europskom prvenstvu izgubili polufinale od kasnijeg prvaka Italije, a također su od budućeg prvaka Kine zaustavljeni u 19. sezoni Svjetskog prvenstva, ovaj put u četvrfinalu koje su mnogi s razlogom smatrali finalom prije finala. U 23. sezoni Nizozemska je na šok svih zapela u grupnoj fazi Svjetskog prvenstva. To je ujedno bio i oproštaj Terence-a Roding od repke za koju je u 36 službenih nastupa (ne računaju se prijateljske) postigao 1 gol i 8 puta asistirao, a pohvalno je da je zaradio samo 1 žuti karton. Za Rekreativce je nastupao 10 sezona. U 204 ligaške utakmice zabio je 4 gola, 22 puta asistirao za gol, 27 puta dobio žuti, a 1 i crveni karton. Također je jedan gol zabio i u Kupu uz dvije asistencije, gdje je zabilježio 26 nastupa. Odigrao je i 54 utakmice u europskim natjecanjima i iako nije zabijao asistirao je za gol 8 puta.
Ono što mnogi ne znaju je njegov utjecaj: baš on je zaslužan za veliki broj Nizozemaca u klubu jer je zajedno s bratom otvorio omladinski pogon u rodnom Rotterdamu. Već se priča da su iz te škole došli i neki veliki potencijali poput golmana Cornela i napadača Lutkensa za koje se predviđa blistava karijera, a šuška se da su i drugi veliki klubovi ponudili velike novce za usluge njegove akademije... Baš zbog posla oko akademije je odbio poziv iz kluba da bude dio osoblja iako je naglasio da to nije kategorički "ne" nego u ovom trenutku jednostavno ne može napustiti svoj životni projekt. Iz kluba su poručili da će ga čekati ako se ikad predomisli, a suradnja će naravno biti nastavljena i dalje.
http://rockingsoccer.com/hr/soccer/info/player-622927
bLR: Pozdrav mladiću, možemo li za početak čitateljima otkriti vaše ime?
?: Pozdrav i Vama. U stilu svog oca želim zadržati tajnovitost pa neću otkriti pravo ime. Za potrebe razgovora možete me zvati: M.
bLR: Eh, dobro onda. M, recite nam kakvi su vaši dojmovi nakon skoro 2 sezone vođenja nacionalne reprezentacije Moldavije?
M: S jedne strane je ovo bilo jedno veliko iskustvo i na tome sam zahvalan, ali s druge je bilo izvor brojnih frustracija...
bLR: Frustracija? Možete li biti određeniji?
M: Naravno! Lijepo je voditi jednu reprezentaciju, ali kad je materijal kojim raspolažeš ograničen ni proizvod neće ispasti vrhunski.
bLR: Nisam razumio - pričamo li o građevini ili?
M: Mislio sam ovo: svi se ti momci trude i svaka im čast na tome, ali su limitirani. Svaka čast pojedincima poput braniča našeg poznanika Snaila Sholohova, prvog golmana koji je sjajan ali ostatak ekipe uglavnom nije na razini. Kad imaš najboljeg napadača koji je nepredvidiv pa onda nijednu važnu utakmicu ne odigra na razini, a ostali su daleko slabiji to je prvi problem. Drugi je kad imaš najboljeg veznjaka koji odlično igra turnirske utakmice poput Kupa, a lošije ligaške i moraš s njime igrati ligaški format ne sluti na dobro. Onda je tu bila hrpa ostarjelih igrača koji su prije igrali, a još ih netko gura na reprezentativni popis iako je jasno da više ne mogu puno pružiti, a o jedinom napadački orjentiranom veznjaku koji nema izdržaljivosti pa može u ritmu izdržati možda 20 minuta da ne pričam...
bLR: Zar nije to kondicijski problem?
M: Je, ali to je stvar kluba. Ne mogu ja u onih par dana što se vidimo godišnje napraviti nešto što se očito ne radi cijelu sezonu u klubu. Kad svemu ovome dodate i nemoguću grupu koju smo dobili u kvalifikacijama (čak 3 ekipe sa zadnjeg Svjetskog prvenstva ne daje razloga za optimizam), osim toga smo igrali u jedinoj grupi sa 5 ekipa što znači još manje prilike za nešto napraviti. U prvom dijelu smo se i dobro držali - jedva su nas slomili i minimalno pobijedili i Italija i Francuska i Mađarska, a kvalitetu smo pokazali u jedinoj utakmici gdje smo igrali ravnopravno - protiv Cipra. Nakon novog poraza protiv Mađara postalo je jasno da nemamo nikakve šanse za plasman i onda su zaigrali i neki mlađi koji bi trebali nositi ovu ekipu u budućnosti. Rezultat su, naravno, bili nešto uvjerljiviji porazi, ali po meni je i bolje tako nego da sam inzistirao na prvotimcima, a na kraju opet tijesno izgubio. Pokazalo se da postoji par zanimljivih mladića koji bi mogli biti dobri za ekipu u budućnosti...
bLR: Znači li to da se nastavlja s poslom?
M: Ne. Ugovor je bio na 2 sezone i nemam ga namjeru produljiti. Kao što sam rekao, svaka čast igračima na trudu, ali ovo je limitirana ekipa s kojom ne vidim svijetlu budućnost. Nažalost, bit će osuđeni još dugo na dno Euro nogometa...
bLR: Kandidatura za neku drugu repku? Možda Hrvatska?
M: Sigurno ne Hrvatska! Nju vrlo dobro vodi trenutni izbornik, a čak i kad bi se on povukao (što ne bi bilo dobro) još uvijek ima kvalitetnih kandidata za pruzimanje. Postoji jedna reprezentacija s kojom je bilo određenih kontakata jer su nezadovoljni trenutnim izbornikom, ali sve je još u fazi razgovora bez ikakve konkretne ponude. Mogu reći samo: možda. Možda budem opet vodio neku reprezentaciju, a možda i ne. Vidjet ćemo.
bLR: U redu. Kad smo već spomenuli neke buduće igrače Moldavije možda čitatelje zanima koji su to: tko zna možda se i među njima krije budući izbornik ove reprezentacije...
M: (smijeh) sumnjam, ali dobro kad već tražite. Osvježenje je mladi napadač Gulyayev koji nema problematičnih atributa i navika, a ima dobar instikt za zabijanje golova. U veznom redu tu su dva mlada igrača: Vengerov i Korovin iako sam dojma da obojica bolje igraju kad uđu u igru u drugom poluvremenu nego kad igraju od početka, a u obrani se ističe potencijalom mladi Eroshin. I Gorshenin u veznom redu zna odigrati solidnu utakmicu...
bLR: Što je sa Postolskiyem? Iako je mlad i perspektivan, stekao se dojam da ga baš i ne volite?
M: Vidim jako ste dobro upućeni. Ne volim igrače poput njega - u klubu ga nisu trenirali niti za sredinu niti za bočnog braniča. Kad sam potegnuo to pitanje nisam dobio nikakav suvisli odgovor. Pokušao sam razgovarati s njime, ali ni on ne zna koju bi poziciju ustvari trebao igrati. Probao sam s njim u nekim prijateljskima i ostavio je loš dojam svaki put. Može on biti mlad i perspektivan, ali ako ga klub nastavi sputavati nikad od njega neće biti ništa... Zato sam radije davao šansu onima koji to stvarno i zaslužuju, a on je na popisu... Ma reći ću i to: zato što mora biti. Njegov klub je financijer Moldavskog nogometnog saveza i uvjetovao je financijsku potporu njegovim pozivanjem na popis. Ne znam koji su razlozi da netko uzima mjesto na popisu, a ne igra jer na sreću nikad nisam imao upletanja u to koji igrač bi trebao igrati, a koji ne. Ovo je na sreću bio jedini primjer određene korupcije na koji sam naišao.
bLR: Je li Sholohov stvarno tako dobar?
M: Odgovorit ću ovako: nije bez razloga on jedini igrač koji je odigrao svih 8 kvalifikacijskih utakmica. On je kapetan i pravi vođa ove reprezentacije. Vidi se da Snail zna što radi!
bLR: Lokalni rekreativci imali se donedavno 2 reprezentativca Moldavije. Korotkii je ubrzo nakon preuzimanja repke prodan jednom drugom našem klubu gdje se izgleda nije nametnuo pa je opet prodan.
M: Korotkii je dugo bio najbolji napadač pa i igrač Moldavske repke, ali godine ne štede nikoga i više nije na vrhunskoj razini. Ja sam mu davao šansu, ali vidjelo se vrlo brzo da to više nije to.
bLR: Drugi igrač, Shubnikov, stigao je samo na jednu sezonu u klub i brzo ga napustio. Što znate o tome?
M: To bi trebali pitati mog oca, ali ok, znam ponešto o situaciji baš zato što je reprezentativac pa sam bio upućen u događanja. U klub je došao na preporuku Korotkiija koji je tvrdio da se radi o sjajnom veznjaku. Nažalost, baš vezni red kluba je jedan od jačih u ligi i nije mogao dobiti puno prilika, a kad bi ih i dobio nije odigrao na traženoj razini. Ni on nije bio zadovoljan minutažom i transfer je bio realna opcija. Na kraju je klub i izgubio njegovom prodajom, ali smo riješili problem. Mislim da je klub ispravno postupio što ga je prodao jer ni u repci nije pokazao neku strašnu igru kojom bi impresionirao, a dolazi mladi Pavelić koji ima potencijala biti puno bolji veznjak od njega...
bLR: I došli smo do kraja ovog razgovora. Hvala vam na izdvojenom vremenu!
M: Hvala Vama. Do nove prilike.
Eto bio je to intervju sa možda i budućom zvijezdom, sinom našeg voljenog direktora. Pozdrav do novog teksta!
bLR: Pozdrav svim čitateljima, danas je sa nama jedna prava, istinska legenda kluba, a odnedavno i pomoćnik glavnog direktora kluba, Ivan Mikić. Predstavljanja vjerujem nisu potrebna.
IM: Naravno, Ivane, sjećaš li se još kako smo ganjali one osmašice?
bLR: Hm, možda malo pozornosti, razgovarate s nama, a ne sa Ivanom (ime našeg snimatelja). I ... osmašice???
IM: Joj oprostite, sad mi baš palo na pamet pa nisam htio zaboraviti. Nas dvojica smo išli istu srednju, a blizu je bila i osnovna gdje smo bacili oko na neke osmašice i...
bLR: Ok, ok, pustimo sada to. Krenimo sa našim intervjuom možda? Hvala!
IM: Da, da, oprostite, koncentracija mi nije jača strana.
bLR: (Kako je onda samo zabio sve one golove?)
IM: Rekli ste nešto?
bLR: Još ništa. Znači prvo pitanje... (zvuk mobitela)... Molim Vas ili se javite ili ugasite to!
IM: Ovo može biti važno, pričekajte sekundu (nakon dobrih pola sata). Evo imam hitan slučaj vezano za klub pa ću morati prekinuti naš razgovor. Nastavit ćemo drugi put.
bLR: Nastaviti? Pa nismo ni počeli!
Bio je ovo vrlo čudan intervju kakav nikad prije nisam imao... Ako se osjećate kao da ste uzalud izgubili vrijeme čitajući ovo što mislite kako je tek meni!
Pozdrav do novog (nadam se uspješnijeg) intervjua.
Ako izuzmemo razočaranje u Eurosezoni, ovo je jedna od boljih sezona rekreativaca: borba za naslov je tu, iako je realno osvojiti treće mjesto na koje ekipe objektivno i spada; a ono što sezonu čini uzbudljivom su 2 izborena finala u kupovima! Nešto što dugo nismo vidjeli, atmosfera kod navijača se promijenila i svi pričaju o moguća 2 trofeja koja uvijek volimo osvojiti... Treba napomenuti da su u oba finala više nego dostojni protivnici - o Hajduku zadnjih sezona u juniorima ne treba puno objašnjavati jer je riječ o najuspješnijem klubu u ovom natjecanju zadnjih nekoliko sezona iako postoji dojam da mu ova generacija nije tako jaka kao neke prethodne, a agent u finalu Kupa je dvosjekli mač: s jedne strane tu je glad za trofejom koji još nikad nije osvojio, a s druge baš zbog toga prednost 7-strukog osvajača ovog natjecanja koji nikad nije podlegao atmosferi velikog finala koja je dosad nekoliko puta zaustavila Rofl Team, ovaj put na stadionu sa najboljom atmosferom u prvoj ligi (po izboru klubova navijača svih klubova prve lige uvjerljivo prvo mjesto) idemo po 8. trofej i potvrdu vladara ovog natjecanja u Hrvatskoj.
Dođite u velikom broju na oba finala (drugo se igra na Wolfovom stadionu) 21. i 22.01. i podržite svog favorita!
Inače se ne obaziremo na pisanja tabloida, ali ovaj put je u jednom poznatom izašla priča o Kralju. Prvi dio te priče je lijep i zaslužuje osvrt ovdje:
I došao je trenutak da Kralj ispiše povijest! Kad je Mikić zabio 182 ligaška gola svi su mislili da to nitko nikada neće ni stići, a pogotovo ne prestići. No jedan dečko koji se isticao talentom od dolaska u klub (iako je malo prgav i voli ulaziti u sukobe sa svima) već je srušio sve golgeterske rekorde kluba - osim tog jednog! Trenutno je dostigao Mikića na vrhu sa jednakim brojem ligaških golova - 182. Vrijedi istaknuti da je njegovih 27 golova u kupu i nevjerojatnih 56 u Europi već dugo rekord za koji se opet sumnja da će ga itko ikada srušiti (ali tako se mislilo i za Mikića - vidjet ćemo). O reprezentaciji ovaj put nećemo jer podaci o njoj nisu precizni i postoje neke dileme, ali svima je poznato koliko je doprinio našoj repci! Sve je to lijepo, ali postoji i drugi, manje lijepi dio priče. Nisam ga htio iznositi, ali kad već komentiramo tabloid, a ovo je samo pola priče iz njega treba iznijeti i drugi dio pa da čitatelji sami donesu zaključke...
Drugi dio priče je oko njegovog (ne)uvođenja u Dvoranu slavnih kluba! Postoji priča da je Kralj slučajno čuo razgovor o sebi (druga verzija je da se razgovor vodio pred njim) u kojem je spmenuta mogućnost da se upravo on uvede u klupsku Dvoranu slavnih. Na iznenađenje svih prisutnih direktor je na to samo mahnuo rukom. Kad su ga pitali za obrazloženje rekao je: "Mikiću je trebalo daleko manje utakmica da toliko zabije. Ono što je on napravio je daleko veći uspjeh i praktički je sam nosio klub koji je tada bio daleko slabiji. Sjetite se da on nije imao nekog poput Sabljića da mu savršeno namjesti golove..." Iako je ovo izazvalo mnogo žamora prisutni su nekako slegnuli ramenima prešutno priznajući da direktorovo obrazloženje drži vodu. No, izgleda da se jednoj osobi ovo nije svidjelo jer idući dan Kralj je došao kod direktora i zatražio - transfer! Ovo je izazvalo reakciju cijele uprave kluba i glasina se brzo proširila. Spomenuti tabloid prvi je izašao s ovom pričom na koju u klubu nisu imali komentara. Ostaje nam da vidimo rasplet ove priče na dvije razine: prvo može li Kralj srušiti i zadnji golgeterski rekord još u ovoj sezoni (preostale su 2 utakmice), a drugo hoće li on stvarno završiti na tržištu na skorom prijelaznom roku...
Priči tu nije kraj. Kruži priča da Kralj danas nije trenirao sa kandidatima za ligašku utakmicu pa smo pitali jednog od pomoćnih trenera o čemu se radi. Dobili smo odgovor da nije riječ o ničemu senzacionalnom kako se želi prikazati. Stvar je jednostavna: Uskoro nakon ligaške utakmice igramo finale Kupa protiv vrlo jakog protivnika i Kralj, koji više nije u mladim godinama, je dobio poštedu da bude spreman za finale Kupa jer je to klubu, koji je osigurao 3. mjesto u ligi, daleko važnija utakmica. Nije to jedina pošteda, ali ne žele izlaziti sa detaljima jer je ipak cilj igrati utakmicu na pobjedu pa se ne želi protivnicima otkrivati sve karte.
A ovo donosi novu dramu: hoće li Kralj na kraju uopće prestići Mikića ako ode na kraju ove sezone, a ne zabije u zadnjem kolu (pod uvjetom da stvarno ne zaigra danas ligašku jer svi znamo da ove informacije prije utakmice ne moraju nužno biti istinite)? Hoće li uopće zaigrati to zadnje kolo ili je finale Kupa njegova zadnja utakmica za klub? Odgovor ćemo saznati samo ako pogledamo utakmice kluba. Podsjetimo: danas u 20:33 gostujemo u Dubrovniku, a sutra 19:49 kod kuće dočekujemo Trešnjevku. U međuvremenu se još u 00:31 igra i finale kupa. Ne propustite rasplet ovih događanja, ako je moguće i uživo! Pozdrav do novog zapisa!
U zadnjoj utakmici sezone Kralj je ispisao povijest kluba: sa 2 gola iz 2 penala postao je i službeno najbolji strijelac kluba u svim natjecanjima! Nakon sezone sazvao je konferenciju za novinare i objavio da vrlo vjerojatno odlazi iz kluba. Izvojit ćemo neka zanimljiva pitanja i odgovore:
bLR: Čestitke na novom rekordu! Kako se osjećate u ovom trenutku?
AK: Odlično! Veliki je teret pao s mojih leđa jer su u zadnje vrijeme svi od mene očekivali da srušim i taj zadnji preostali rekord. Sada kada sam to ispunio vrijeme je da nađem nove izazove.
bLR: Znači istina je ono napisano u tabloidu?
AK: Molim? Ne, ne, ne! Pa zar vi stvarno vjerujete onome što se piše u tabloidima? Oni love senzacije i zato pišu izmišljotine. U tom članku nema ni trunke istine uvjeravam vas u to!
bLR: Pa sad, trunka ipak ima jer najavljujete odlazak...
AK: Što vam sad to treba značiti? Tvrdite možda da lažem? Ako je tako odlazim odmah sa ove konferencije!
bLR: (ne opet!)
(nakon malo smirivanja od strane klupskog savjetnika konferencija je nastavljena)
AK: Ok. Istina je da sam nedavno bio s prijateljima u jednom kafiću i malo se više popilo. Tada sam glasno komentirao kako vjerojatno odlazim iz kluba. Istog trenutka u klubu je nastala tišina i svi su prekinuli svoje razgovore i pogledali prema meni...
bLR: (nije ni čudo jer on je takva zvijezda da ga svi u tom kafiću znaju...)
AK: ... netko je prenio informaciju tabloidu, a ostatak priče su jednostavno izmislili.
bLR: Znači li to da ćete biti prestavljeni u Dvorani slavnih?
AK: Vi stvarno volite provocirati, a? Želite provjeriti što ja znam o vama?
bLR: Ne, oprostite promijenit ću pitanje. (Stvarno je prgav...)
Možete li nam objasniti razloga vašeg odlaska iz kluba?
AK: Stvar je vrlo jednostavna. Klub ima vrhunska očekivanja, a ja osjećam da ne mogu još dugo igrati na vrhunskoj razini. Brzina više nije kao nekad, lakše ostanem bez snage nakon eksplozivnog trka... Tijelo više nije u najboljoj formi. Doveli su u klub ovog mladog Tahićana, strašnog dečka sa velikom perspektivom, a tu je i mladi Lutkens koji puno obećava i još neki mladi i perspektivni napadači. Mislim da ja više ne mogu dati klubu onoliko koliko se od mene očekuje. Ukratko, tražim neki manji klub u kojem nisu tako velika očekivanja. Čuo sam da postoji interes i od nekih moćnih klubova, ali ja bih radije otišao u klub koji ne igra međunarodna natjecanja.
bLR: Reprezentacija?
AK: Tu sam dok me izbornik treba. Mislim da imam korektan odnos sa direktorom reprezentacije klokanom. Imamo odlične mlade napadače i vjerujem da neću još dugo predvoditi hrvatski napad.
bLR: Očekivanja na skorom Svjetskom prvenstvu?
AK: Svi koji tamo odu uvijek se nadaju trofeju ili bar medalji. Ni mi nismo iznimka. Pokazali smo više puta da kvalitetu imamo. Ekipa je nešto starija, ali i iskusnija nego na zadnjem natjecanju. Možemo postići velike stvari, ali kako je konkurencija izjednačena jednako možemo i zapeti u grupi. Sjetite se da moćne sile poput Nizozemske i Kine nisu ni došle na ovo natjecanje. A ima još i mnogo drugih. Već dolazak ovdje je uspjeh. Sve dalje je i stvar malo sreće.
bLR: Odnos sa Sabljićem?
AK: Uvijek bio i ostao vrhunski. Poput brata mi je. Vrlo sam emotivno doživio ovu odluku jer znam da više nećemo igrati zajedno osim u reprezentaciji, ali tako je to u životu. On je bio jedan od prvih kojima sam rekao i potpuno me podržava.
bLR: Komentar kraja sezone? Izgubljeno finale JK, ali opet je vraćen trofej Kupa u naše vitrine. Finale je bilo vrlo napeto...
AK: Žao mi je za te klince. Jedna vrlo talentirana generacija predvođena fantastičnim golmanom Cornelom i napadačem Lutkensom koja će još imati što reći u juniorima jer imaju još dvije sezone pred sobom bila je veličanstvena. Ali to finale... Ne znam što reći. Vidio sam nekoliko dvojbenih odluka sudaca, neki kažu da je protivnik debelo lobirao kod njih, ali po meni je presudio odličan dan mladog Hajdukovog golmana. Nikad ga još nisam vidio da je odigrao takvu utakmicu, ništa nije moglo proći kraj njega. Vjerojatno mu taj dan ne bih ni ja mogao zabiti (smijeh).
AK: Finale Kupa bilo je vatreno. Trener je pametno odlučio poštediti neke igrače uključujući i mene igranja u ligi taj dan da bi bili potpuno spremni za finale. Počelo je šokantno: primili smo brzo dva gola i činilo se da nam je još jedan trofej izmaknuo u finalu. No onaj koji je bio najuporniji, koji se trudio najviše od svih i kojeg je bilo po cijelom terenu je bio onaj mađarski libero. Strašnu je utakmicu odigrao, po meni je on igrač utakmice, a sa mnom se slaže i ostatak ekipe. On je predvodnik preokreta jer je načeo protivnika fantastičnim golom i na odmor smo otišli samo sa -1. U drugom poluvremenu smo pokušavali, ali bilo je bitno i obraniti se od brojnih kontri jer bi novi gol bilo još teže nadoknaditi. Izgleda da je baš presudila taktika odmaranja igrača jer je protivnik popustio u zadnji minutama. Faure je opalio projektil kakav nitko ne brani koji je očistio svu paučinu iz gornjeg desnog kuta gola. Protivnik je pred kraj bio u rasulu, vidjelo se da ih je strah i da su umorni. Uslijedila je još jedna lopta s očima Sablje i Faumuina je zapečatio sudbinu protivnicima. S tim golom utakmica je bila gotova. Moram priznati da sam prilično siguran da bi ovu utakmicu dobili u produžetku kad sam vidio koliko su potrošeni bili protivnički igrači. Iako nisam zabio jako sam sretan što smo došli do trofeja.
bLR: I zadnja utakmica sezone. Početak utakmice i start starog poznanika i bivšeg suigrača Hanžeka. Penal i šansa za rekordi gol...
AK: Da, on je naš bivši junior koji je karijeru nastavio u Trešnjevci. Što reći, kontakt je postojao, a sad dovoljno za penal ili ne teško mi je procijeniti.
bLR: U zadnje vrijeme penali nisu uvijek ulazili. Je li bilo straha da neće ući?
AK: Iznenađujuće ne. Bio sam potpuno opušten i znao sam točno gdje trebam pogoditi. Pogodio sam, kasnije zabio i drugi. Sad sam vlasnik svih rekorda po broju golova u Rekreativcima.
bLR: Što Mikić misli o tome?
AK: On mi je prvi došao čestitati. Koja je to mrga od čovjeka kad je došao do mene digao me visoko u zrak, a nisam ja baš lagan... On je bio sjajan napadač. Gledao sam ga kao dijete i bio mi je inspiracija. Mnogo sam naučio od njega. Prestići njega je poput sna. Iako moram zahvaliti cijeloj ekipi, posebno Sablji jer bez njih, a posebno bez njega, brojnih golova ne bi ni bilo!
bLR: Prognoza budućnosti za Rekreativca?
AK: Nova titula u ligi u 33. sezoni :D Nekako nam idu te sezone koje završavaju na 3 :D
To je bio dio spomenute konferencije. Mislim da je vrijedilo vremena. Pozdrav do idućeg zapisa!
S ponosom nam predstavljamo dvije firme (iskreno nismo potpuno sigurni kako im se točno pišu imena. Zašto? Objašnjenje malo niže) koje su najavili poslovnu suradnju sa klubom. Poznato je da su najavili ulaganje u infrastrukturu kluba, a postoji mogućnost i drugih interesa ulaganja. Jedina stvar koju su tražili zauzvrat je da razvijamo igrače iz njihovih zemalja. Kažu, prepoznali su odličan rad sa juniorima koji klub već dugo ima, a posebno odlične nastupe u JKP kad se klub tamo plasira (jedan od konstantnijih u osmini finala). Zbog toga možete očekivati juniore na probi u klubu koji dolaze iz dalekih - Južne Koreje i Japana.
Svi s nestrpljenjem čekamo dalji razvoj ovog projekta, a najviše, naravno, kapital sa Dalekog istoka!
Dok se natjecanja u seniorskoj konkurenciji odvijaju punom parom (liga) ili se napeto čekaju prvi nastupi (grupna faza EL, Kup) u juniorskom pogonu se vrijedno radilo na prepoznavanju novih talenata i rezultati su stigli u vidu dva velika potencijala. Ovdje nećemo otkriti njihova imena, vjerujemo da ih oni pravi navijači kluba već znaju 
Klub je poznat po dugoj tradiciji kvalitetnog razvoja mladih igrača što se može vidjeti čak i kod kupovina kluba: za razliku od mnogih koji kupuju starije, iskusnije, praktički "gotove" igrače, klub je uvijek volio izazov pronalaska potencijala i njihovom oblikovanju u prave igrače. Tek će se vidjeti kakvi će igrači postati pojačanja dovedena u zadnjih nekoliko sezona. No, pojavila se i strepnja da će domaći talenti jednostavno nestati u moru mladih talenata iz svih krajeva svijeta. Razlog za strepnju su nedavne utakmice u kojima se već više puta dogodilo donedavno nezamislivo: u prvih 11 igrali su igrači iz 11 različitih država! Još uvijek je jdan od tih 11 bio i domaći igrač (obično Sabljić ili Capan), ali kako je Sabljić sve bliže mirovini vrlo skoro možemo očekivati prvu ligašku utakmicu kluba bez ijednog Hrvata! Možda čak ni među rezervama... Razlog za to smo otkrili u razgovoru sa omladinskim pogonom kluba: manjak kvalitetnih domaćih igrača! Naime, problem je što još od Sabljića i Kralja nismo našli pravi domaći "biser", igrača sa potencijalom za nešto više od toga da bude solidan igrač. No, vjeruje se da u budućnosti ipak dolaze bolja vremena: ne samo da su oba mlada dragulja o kojima smo ranije pričali Hrvati, doveden je i možda najveći golmanski potencijal trenutno u Hrvatskoj, Bartulović, koji bi za nekoliko sezona mogao postati predvodnik nove generacije u lovu na trofeje. Pokušalo se dovesti i neke druge potencijale poput reprezentativnog napadača Markovića, ali ekipe sa većom financijskom moći su nas nadbidali. Vrijedi napomenuti da je ovo bilo prije nekoliko sezona kada je Marković tek bio potencijal za prvu momčad repke. Malo brine da već neko vrijeme nema onih pravih potencijala na tržištu. Bar onih sa hrvatskom zastavom... U klubu su naglasili da su uvijek bili spremni i platiti malo više ako je riječ o hrvatskom potencijalu iz hrvatskog kluba što svjedoči baš i primjer transfera Bartolovića kada se nije štedilo i klub je ponudio više i od nekih velikana samo da bi dobio takvog golmana. Zato kad (ne kažemo ako nego kad jer je to neizbježno) se i dogodi da zaigramo sa 11 stranaca u prvih 11, možda i bez Hrvata na klupi, ne znači da smo se odrekli hrvatskih igrača (iako ih nikad manje u povijesti nije bilo u konkurenciji za prvi sastav), nego da klub lovi rezultat i da želi imati one najbolje, a ne samo zbog sentimentalnosti dozvoliti da ga drugi prestignu. Sentimentalnost i dalje postoji, ali nije više prioritet: želja je da ovo (p)ostane pravi jaki europski klub koji bi uvijek igrao važnu ulogu ne samo u hrvatskoj ligi i kupu...
Moramo naglasiti i da je klub odlučio napraviti radikalan potez: poslao je najbolje juniore starijih generacija na posudbu i lako je moguće rano napuštanje natjecanja u JK jer je trenutna ekipa vrlo mlada (pojačana tek dovođenjem par potencijala sa tržišta). Iz kluba su rekli da su to odlučili jer žele ostvariti maksimalan rezultat iduće sezone: tada je i golman Bartolović izlazno godište i očekuje se oštra borba za još jedan trofej sa ekipom u naponu snage...
Došli skauti poznatog kluba. Došli, okrenuli se i otišli. Ništa za njih ovdje...
Sabljić i službeno promoviran u "Legendu kluba"
Jučer, neposredno prije dvoboja sa starim/novim prvakom i utakmica juniora igrao se i formalni oproštaj Rajka Sabljića. Ekipe su se okupile u 2 ekipe: veterani kluba protiv svjetskih zvijezda. Prije utakmice došlo je do tehničkih problema jer se ekipa zvijezda nikako nije mogla dogovoriti tko će im točno biti na golu, jer, eto, skoro sve velike zvijezde nekim su "slučajem" završavale svoju karijeru kao golmani. Za razliku od njih za "Sablju" nije bilo dileme: zauzeo je svoju dominantnu poziciju AM i bio odlučujući igrač u pobjedi veterana kluba 7:5 - on sam je zabilježio 2 gola (od kojih i jedan prekrasan iz slobodnjaka o kojem se i danas priča u kvartu) i 3 asistencije. 10 minuta prije kraja zamijenjen je uz stojeće ovacije svih navijača, a njihov broj je definitivno bio šesteroznamenkast. Nakon toga je održao dirljiv oproštajni govor nakon kojeg su suze bile vidljive u svakom oku pravog navijača kluba.
Jedno je sigurno: klub neće tako lako opet imati igrača koji je za klub odigrao 659 službenih utakmica, a neslužbeno je taj broj i veći, uz stotine prijateljskih i posebnih utakmica. Njegovih 335 asistencija zvuči nestvarno i nedostižno. Naravno, njegov doprinos klubu tu ne prestaje jer je on i dalje radi za klub. Njegova službena pozicija je pomoćnik glavnog savjetnika kluba, ali on ustvari uskače gdje je potrebno i neumorno nastavlja pomagati klubu iz dana u dan. Hvala ti Rajko!
Tomislav Devčić, dugogodišnji trener kluba, najavio da odlazi u mirovinu na kraju ove sezone.
Tomislav Devčić je fenomen: nikad nije odigrao ni jednu službenu nogometnu utakmicu, a opet trenira igrače na nivou najboljih svjetskih trenera! Nitko nije znao objasniti ovaj fenomen, ali je poznato da su ga više puta pokušavali privući ljudi iz najpoznatijih klubova svijeta (neslužbeno se priča o FC Wageningenu, Union Bank of Switzerland, Liverpool City, Hacker,...). Bilo je i pokušaja iz domaće lige, ali tu nećemo o imenima. Može se reći da je Tomislav dio povijesnih uspjeha kluba jer su mnogi trofeji osvojeni za njegovog mandata. Dečki su jako motivirani da mu ove sezone donesu nešto posebno za oproštaj. Liga? Lijepo, ali postoji nešto još ljepše... Rano je još, ali nada postoji, a igrači se bore do krajnjih snaga.
Tomislav Devčić rođen je u Zagrebu prije 54 ciklusa (jedan ciklus predstavlja godinu u igri, znači 52 dana u onom pravom svijetu) i nakon srednje škole studirao je na Fakultetu za fizičku kulturu za trenera. Nakon završenog fakulteta bez uspjeha je tražio posao u lokalnim niželigašima da bi ga sretni susret sa direktorom kluba doveo u prvoligaša Lokalni rekreativci gdje se od prvog dana nametnuo, rastao zajedno s klubom i postao svojevrsna klupska legenda. Ni sam ne zna nabrojati sve titule koje je klub osvojio za njegova mandata, a posebno pamti impresivan period kad je klub osvojio 4 Kupa i Superkupa u nizu! Početkom ove sezone liječnici su otkrili zdrastvene probleme (koje ne želi otkriti u javnosti) zbog kojih su mu preporučili da ode u mirovinu. Nakon razgovora u klubu postignut je dogovor da mirovina bude na kraju ove sezone da klub stigne pripremiti dostojnu zamjenu. Poznato je već i tko će ga naslijediti, ali klub to još uvijek drži tajnim za širu javnost. Iz kluba mu zahvaljuju na svemu i obećavaju da će ga vječno pamtiti, a njegova obitelj nikad neće oskudijevati u materijalnim dobrima.
Za kraj evo i profila čovjeka koji je toliko dao za klub:
Evo ga, za Tomislava Devčića i za povijest:
https://rockingsoccer.com/hr/soccer/tournament-35926.2
Ovo je vrhunac kluba i najviše što klub realno može. LP osvojiti zasad je samo san pa je ovo vrlo lijepa utješna nagrada. Moram napomenuti da je i ova titula do ove sezone bila samo san. Ipak vrijedi za kraj reći nešto o najboljoj sezoni kluba u povijesti.
Klub je igrao u 3 seniorska natjecanja i u cijeloj sezoni ukupno doživio 4 poraza: 2 od njih od Snaila od kojih jedan ligaški koji nije utjecao na ništa, ali je vrlo važan u polufinalu Kupa jer mu je omogućio da tamo ode do kraja. treći poraz je u grupnoj fazi EL, u jednoj od najčudnijih utakmica koje sam igrao. Srećom me nije koštao i prošao sam grupu, a ostatak je povijest... 4. poraz sam i zaboravio, u doigravanju EL, nakon visoke pobjede 4:1 poraz u uzvratu protiv Irske ekipe.
U Juniorskom kupu je nastupila nikad slabija postava kluba, bez ijednog igrača starijeg od 19 u tom trenutku. Sve što smo postigli je častan poraz od kasnijeg viceprvaka poraženog tek u finalu.
Nastupili smo i u JL koja još traje, sutra je zadnje kolo, ali to je revijalno natjecanje i u njemu su igrači skupljali iskustvo kao i inače. Zadnje ili predzadnje mjesto ne radi nikakvu razliku, a klub ne brine i vjerojatno najmanji broj golova od svih ekipa jer je ekipa mlada i postigla je i više od očekivanja.
U seniorskim natjecanjima, kao što je ranije spomenuto, klub je došao do polufinala Kupa gdje je bolji bio Snail. Sve je odlučio jedini gol na utakmici.
U ligi je klub imao nikad bolji nastup. Iako ima titule iz sezona 13 i 23, sad već davnih, nikad nije klub bio ovako dobar, može se reći i dominantan. Uz spomenuti poraz od Snaila, imali smo još i 7 neriješenih, od kojih i zadnje 2 u sezoni i 25 pobjeda. Gol razlika 70:24.
I konačno, ovo posljednje, Euroliga! Klub je krenuo od prvog pretkola i bez većih problema dogurao do grupne faze. Ako problema nije bilo prije grupe ono što se događalo u grupi je neobjašnjivo. Nakon niza čudnih utakmica i rezultata klub je jedva dohvatio željeno 2. mjesto i nastavio svoj put u doigravanju.
Evo i puta do povijesne titule:
prvi protivnik je bio slovenski klub FC Elan Maribor i nakon 0:6 uzvrat je rutinski odrađen sa 1:0. Iduća je bila Kazahstanska FC Viktoria i opet 0:6 i istih 1:0 kod kuće. Gothboiclique iz Lihtenštajna se pokazao kao tvrđi orah pa nakon "samo" 0:1 u uzvratu komotnih 3:0. Najtvrđi protivnik je bio zadnja prepreka prije grupa: Albanski Labinoti. Pobjede su bile puno teže nego se čini, 0:1 i 2:0 je konačni ishod.
Grupna faza. Drama. Horror, Triler. Prva utakmica i poraz od bugarskog Harabiite-a 1:0. Ništa ljepše nije bilo ni drugo kolo, jedva spašeni bod protiv mađarskog BME-BEAC za 1:1. Drama se nastavlja, Rumunj AC Recas i 1:1 u gostima. U tom trenutku dijelim 3. i 4. mjesto sa Rumunjem sa 2 boda iza ove dvojice sa 5. Nije baš situacija iz snova... Malo je bolje nakon pobjede u uzvratu nad Rumunjem, 2:0 i Rumunj je praktički ispao, a ja tek imao posao pred sobom da izborim doigravanje. Nije uopće pomoglo 0:0 u 5. kolu protiv Mađara, koji je već tim rezultatom osigurao teoretsko prvo mjesto u grupi jer je bio bolji od mojih zbog gola u gostima (1:1 i 0:0). Ostao je direktni dvoboj sa bugarskim klubom u zadnjem kolu, samo za jednu ekipu ima mjesta u doigravanju. Nakon tih 3:1 nema više horora, trilera, dalje kreće put u bajku...
Prvi na putu do titule je talijanski Ditus FC. Već nakon 4:0 prvu utakmicu bilo je jasno da ću proći dalje pa je uzvrat odrađen opuštenije uz 2:2. Nakon toga vraćanje računa: BME-BEAC. Iako je nezasluženo bio bolji u grupi u kojoj su se događale nevjerojatne stvari, kad je došlo do igre na ispadanje pokazala se prava razlika u kvaliteti: nakon 0:2 u gostima kod kuće sam morao igrati bez najboljeg veznjak Amada. Čak i s takvom postavom, a protivnik je igrao s najjačom postavom, dobijam i uzvrat 2:1. Tih ukupno 4:1 pokazuje koliko je nerealno bilo ono u grupi iako je Mađar pružio više nego solidan otpor. U četvrtfinalu Irska Gangba. Prva utakmica i 4:1 davala je optimizam za sigurni prolaz, a u uzvratu je protivnik u čudnim okolnostima dobio 2:1 što nije bilo dovoljno za prolazak. Polufinale i najteži dvoboj uopće: engleski Seaburn Beach. Ovo je bio prvi put gdje sam opasno visio u igri na ispadanje. Iako sam ga prvu utakmicu nadigrao i bilo je jasno da sam zaslužio pobjedu od 2 razlike, njegov iznenađujući gol pred kraj utakmice je zakomplicirao situaciju. Znao sam da ga 1:0 vodi u finale. Nije mi bilo lako iako je jedan njegov igrač pokupio suspenziju, nekako mu je taj više smetao nego koristio i mislim da mu to nije bio hendikep nego nagrada. Analize prije utakmice davale su mi blizu 80% šanse za prolaz (moja slobodna procjena 75:25), a rezultat kojeg sam se najviše bojao i koji se pojavio u više simulacija je baš - 1:0. Priželjkivao sam prvi gol jer je on vrlo rijetko postigao 2. To bi mu tada bilo dovoljno samo za produžetak. Utakmica je krenula najgorim mogućim scenarijem: njegovim ranim golom. Prije 20' on vodi 1:0 i na pragu je finala. Nervoza, iščekivanje, nadanje, strah, teško je opisati sve emocije u tom teškom periodu koji se činio dužim of nekoliko minuta koliko je stvarno trajao... I pred kraj, uspio sam, 1:1! Rezultat koji me vodi u finale, trebalo je smao izdržati još malo. Izdržao sam i finale je tu!
Finale je bilo protiv na papiru vrlo jakog bugarskog kluba Lions. Treba spomenuti da je ovo naš stari poznanik, ali iz nekih davnih vremena: prvo treba reći da mi je ovo bio možda i najčešći protivnik u Europi: igrali smo ukupno 10 utakmica i skor je bio 4:3:3 u moju korist. Zanimljivo je da su sve te utamice bile između prosinca 2014. i siječnja 2017. Nakon toga se nismo sreli do ovog finala. Finale je jedna utakmica i taktika protivnika se više manje naslutila. Pokušao sam nešto novo, drukčije, da ga uhvatim na krivoj nozi i bio vrlo ugodno iznenađen analizama: bile su mi izrazito sklone, bez ijednog poraza u 90 minuta, a sa samo jednim porazom na penale. Ušao sam u utakmicu sa velikim optimizmom jer sam bio favorit i više nego sam očekivao. Očekivao sam da će mi biti teže nego sa Englezom, ali analize su bile kao što sam opisao.
Finale. Zastaje dah jer se gleda utakmica. Više ne možeš ništa, samo gledati kako će završiti. Rana faza utakmice i dvije ozljede u 2 minute: njegov uvjerljivo najbolji obrambeni i moj golman... Bitersweet moment. U tom trenutku se više nisam veselio penalima i htio sam sve završiti u 90 minuta. U prvom poluvremenu sam djelovao lošije, ali su golmani sve zaustavili. Drugo poluvrijeme sam proigrao i trenutak odluke je došao od najboljeg igrača: Amado zabija za 1:0, kasnije se pokazalo jedini gol u finalu. Titula! Klub sad dobija onu zvjezdicu iza imena koju imaju samo osvajači međunarodnih natjecanja. Povijest je napisana...
Što donosi budućnost? Tko zna?
