v >> sobota lipiec 22 - 14:47

Dok se natjecanja u seniorskoj konkurenciji odvijaju punom parom (liga) ili se napeto čekaju prvi nastupi (grupna faza EL, Kup) u juniorskom pogonu se vrijedno radilo na prepoznavanju novih talenata i rezultati su stigli u vidu dva velika potencijala. Ovdje nećemo otkriti njihova imena, vjerujemo da ih oni pravi navijači kluba već znaju 

Klub je poznat po dugoj tradiciji kvalitetnog razvoja mladih igrača što se može vidjeti čak i kod kupovina kluba: za razliku od mnogih koji kupuju starije, iskusnije, praktički "gotove" igrače, klub je uvijek volio izazov pronalaska potencijala i njihovom oblikovanju u prave igrače. Tek će se vidjeti kakvi će igrači postati pojačanja dovedena u zadnjih nekoliko sezona. No, pojavila se i strepnja da će domaći talenti jednostavno nestati u moru mladih talenata iz svih krajeva svijeta. Razlog za strepnju su nedavne utakmice u kojima se već više puta dogodilo donedavno nezamislivo: u prvih 11 igrali su igrači iz 11 različitih država! Još uvijek je jdan od tih 11 bio i domaći igrač (obično Sabljić ili Capan), ali kako je Sabljić sve bliže mirovini vrlo skoro možemo očekivati prvu ligašku utakmicu kluba bez ijednog Hrvata! Možda čak ni među rezervama... Razlog za to smo otkrili u razgovoru sa omladinskim pogonom kluba: manjak kvalitetnih domaćih igrača! Naime, problem je što još od Sabljića i Kralja nismo našli pravi domaći "biser", igrača sa potencijalom za nešto više od toga da bude solidan igrač. No, vjeruje se da u budućnosti ipak dolaze bolja vremena: ne samo da su oba mlada dragulja o kojima smo ranije pričali Hrvati, doveden je i možda najveći golmanski potencijal trenutno u Hrvatskoj, Bartulović, koji bi za nekoliko sezona mogao postati predvodnik nove generacije u lovu na trofeje. Pokušalo se dovesti i neke druge potencijale poput reprezentativnog napadača Markovića, ali ekipe sa većom financijskom moći su nas nadbidali. Vrijedi napomenuti da je ovo bilo prije nekoliko sezona kada je Marković tek bio potencijal za prvu momčad repke. Malo brine da već neko vrijeme nema onih pravih potencijala na tržištu. Bar onih sa hrvatskom zastavom... U klubu su naglasili da su uvijek bili spremni i platiti malo više ako je riječ o hrvatskom potencijalu iz hrvatskog kluba što svjedoči baš i primjer transfera Bartolovića kada se nije štedilo i klub je ponudio više i od nekih velikana samo da bi dobio takvog golmana. Zato kad (ne kažemo ako nego kad jer je to neizbježno) se i dogodi da zaigramo sa 11 stranaca u prvih 11, možda i bez Hrvata na klupi, ne znači da smo se odrekli hrvatskih igrača (iako ih nikad manje u povijesti nije bilo u konkurenciji za prvi sastav), nego da klub lovi rezultat i da želi imati one najbolje, a ne samo zbog sentimentalnosti dozvoliti da ga drugi prestignu. Sentimentalnost i dalje postoji, ali nije više prioritet: želja je da ovo (p)ostane pravi jaki europski klub koji bi uvijek igrao važnu ulogu ne samo u hrvatskoj ligi i kupu...

Moramo naglasiti i da je klub odlučio napraviti radikalan potez: poslao je najbolje juniore starijih generacija na posudbu i lako je moguće rano napuštanje natjecanja u JK jer je trenutna ekipa vrlo mlada (pojačana tek dovođenjem par potencijala sa tržišta). Iz kluba su rekli da su to odlučili jer žele ostvariti maksimalan rezultat iduće sezone: tada je i golman Bartolović izlazno godište i očekuje se oštra borba za još jedan trofej sa ekipom u naponu snage...

v >> sobota luty 10 - 19:02

Došli skauti poznatog kluba. Došli, okrenuli se i otišli. Ništa za njih ovdje...

v >> wtorek marzec 13 - 13:37

Sabljić i službeno promoviran u "Legendu kluba"

Jučer, neposredno prije dvoboja sa starim/novim prvakom i utakmica juniora igrao se i formalni oproštaj Rajka Sabljića. Ekipe su se okupile u 2 ekipe: veterani kluba protiv svjetskih zvijezda. Prije utakmice došlo je do tehničkih problema jer se ekipa zvijezda nikako nije mogla dogovoriti tko će im točno biti na golu, jer, eto, skoro sve velike zvijezde nekim su "slučajem" završavale svoju karijeru kao golmani. Za razliku od njih za "Sablju" nije bilo dileme: zauzeo je svoju dominantnu poziciju AM i bio odlučujući igrač u pobjedi veterana kluba 7:5 - on sam je zabilježio 2 gola (od kojih i jedan prekrasan iz slobodnjaka o kojem se i danas priča u kvartu) i 3 asistencije. 10 minuta prije kraja zamijenjen je uz stojeće ovacije svih navijača, a njihov broj je definitivno bio šesteroznamenkast. Nakon toga je održao dirljiv oproštajni govor nakon kojeg su suze bile vidljive u svakom oku pravog navijača kluba.

Jedno je sigurno: klub neće tako lako opet imati igrača koji je za klub odigrao 659 službenih utakmica, a neslužbeno je taj broj i veći, uz stotine prijateljskih i posebnih utakmica. Njegovih 335 asistencija zvuči nestvarno i nedostižno. Naravno, njegov doprinos klubu tu ne prestaje jer je on i dalje radi za klub. Njegova službena pozicija je pomoćnik glavnog savjetnika kluba, ali on ustvari uskače gdje je potrebno i neumorno nastavlja pomagati klubu iz dana u dan. Hvala ti Rajko!

v >> czwartek październik 4 - 14:17

Tomislav Devčić, dugogodišnji trener kluba, najavio da odlazi u mirovinu na kraju ove sezone.

Tomislav Devčić je fenomen: nikad nije odigrao ni jednu službenu nogometnu utakmicu, a opet trenira igrače na nivou najboljih svjetskih trenera! Nitko nije znao objasniti ovaj fenomen, ali je poznato da su ga više puta pokušavali privući ljudi iz najpoznatijih klubova svijeta (neslužbeno se priča o FC Wageningenu, Union Bank of Switzerland, Liverpool City, Hacker,...). Bilo je i pokušaja iz domaće lige, ali tu nećemo o imenima. Može se reći da je Tomislav dio povijesnih uspjeha kluba jer su mnogi trofeji osvojeni za njegovog mandata. Dečki su jako motivirani da mu ove sezone donesu nešto posebno za oproštaj. Liga? Lijepo, ali postoji nešto još ljepše... Rano je još, ali nada postoji, a igrači se bore do krajnjih snaga.

Tomislav Devčić rođen je u Zagrebu prije 54 ciklusa (jedan ciklus predstavlja godinu u igri, znači 52 dana u onom pravom svijetu) i nakon srednje škole studirao je na Fakultetu za fizičku kulturu za trenera. Nakon završenog fakulteta bez uspjeha je tražio posao u lokalnim niželigašima da bi ga sretni susret sa direktorom kluba doveo u prvoligaša Lokalni rekreativci gdje se od prvog dana nametnuo, rastao zajedno s klubom i postao svojevrsna klupska legenda. Ni sam ne zna nabrojati sve titule koje je klub osvojio za njegova mandata, a posebno pamti impresivan period kad je klub osvojio 4 Kupa i Superkupa u nizu! Početkom ove sezone liječnici su otkrili zdrastvene probleme (koje ne želi otkriti u javnosti) zbog kojih su mu preporučili da ode u mirovinu. Nakon razgovora u klubu postignut je dogovor da mirovina bude na kraju ove sezone da klub stigne pripremiti dostojnu zamjenu. Poznato je već i tko će ga naslijediti, ali klub to još uvijek drži tajnim za širu javnost. Iz kluba mu zahvaljuju na svemu i obećavaju da će ga vječno pamtiti, a njegova obitelj nikad neće oskudijevati u materijalnim dobrima.

Za kraj evo i profila čovjeka koji je toliko dao za klub:

https://rockingsoccer.com/hr/soccer/info/staff-3054

v >> czwartek październik 11 - 22:48

Evo ga, za Tomislava Devčića i za povijest:

https://rockingsoccer.com/hr/soccer/tournament-35926.2

Ovo je vrhunac kluba i najviše što klub realno može. LP osvojiti zasad je samo san pa je ovo vrlo lijepa utješna nagrada. Moram napomenuti da je i ova titula do ove sezone bila samo san. Ipak vrijedi za kraj reći nešto o najboljoj sezoni kluba u povijesti.

Klub je igrao u 3 seniorska natjecanja i u cijeloj sezoni ukupno doživio 4 poraza: 2 od njih od Snaila od kojih jedan ligaški koji nije utjecao na ništa, ali je vrlo važan u polufinalu Kupa jer mu je omogućio da tamo ode do kraja. treći poraz je u grupnoj fazi EL, u jednoj od najčudnijih utakmica koje sam igrao. Srećom me nije koštao i prošao sam grupu, a ostatak je povijest... 4. poraz sam i zaboravio, u doigravanju EL, nakon visoke pobjede 4:1 poraz u uzvratu protiv Irske ekipe.

U Juniorskom kupu je nastupila nikad slabija postava kluba, bez ijednog igrača starijeg od 19 u tom trenutku. Sve što smo postigli je častan poraz od kasnijeg viceprvaka poraženog tek u finalu.

Nastupili smo i u JL koja još traje, sutra je zadnje kolo, ali to je revijalno natjecanje i u njemu su igrači skupljali iskustvo kao i inače. Zadnje ili predzadnje mjesto ne radi nikakvu razliku, a klub ne brine i vjerojatno najmanji broj golova od svih ekipa jer je ekipa mlada i postigla je i više od očekivanja.

U seniorskim natjecanjima, kao što je ranije spomenuto, klub je došao do polufinala Kupa gdje je bolji bio Snail. Sve je odlučio jedini gol na utakmici.

U ligi je klub imao nikad bolji nastup. Iako ima titule iz sezona 13 i 23, sad već davnih, nikad nije klub bio ovako dobar, može se reći i dominantan. Uz spomenuti poraz od Snaila, imali smo još i 7 neriješenih, od kojih i zadnje 2 u sezoni i 25 pobjeda. Gol razlika 70:24.

I konačno, ovo posljednje, Euroliga! Klub je krenuo od prvog pretkola i bez većih problema dogurao do grupne faze. Ako problema nije bilo prije grupe ono što se događalo u grupi je neobjašnjivo. Nakon niza čudnih utakmica i rezultata klub je jedva dohvatio željeno 2. mjesto i nastavio svoj put u doigravanju.

Evo i puta do povijesne titule:

prvi protivnik je bio slovenski klub FC Elan Maribor i nakon 0:6 uzvrat je rutinski odrađen sa 1:0. Iduća je bila Kazahstanska FC Viktoria i opet 0:6 i istih 1:0 kod kuće. Gothboiclique iz Lihtenštajna se pokazao kao tvrđi orah pa nakon "samo" 0:1 u uzvratu komotnih 3:0. Najtvrđi protivnik je bio zadnja prepreka prije grupa: Albanski Labinoti. Pobjede su bile puno teže nego se čini, 0:1 i 2:0 je konačni ishod.

Grupna faza. Drama. Horror, Triler. Prva utakmica i poraz od bugarskog Harabiite-a 1:0. Ništa ljepše nije bilo ni drugo kolo, jedva spašeni bod protiv mađarskog BME-BEAC za 1:1. Drama se nastavlja, Rumunj AC Recas i 1:1 u gostima. U tom trenutku dijelim 3. i 4. mjesto sa Rumunjem sa 2 boda iza ove dvojice sa 5. Nije baš situacija iz snova... Malo je bolje nakon pobjede u uzvratu nad Rumunjem, 2:0 i Rumunj je praktički ispao, a ja tek imao posao pred sobom da izborim doigravanje. Nije uopće pomoglo 0:0 u 5. kolu protiv Mađara, koji je već tim rezultatom osigurao teoretsko prvo mjesto u grupi jer je bio bolji od mojih zbog gola u gostima (1:1 i 0:0). Ostao je direktni dvoboj sa bugarskim klubom u zadnjem kolu, samo za jednu ekipu ima mjesta u doigravanju. Nakon tih 3:1 nema više horora, trilera, dalje kreće put u bajku...

Prvi na putu do titule je talijanski Ditus FC. Već nakon 4:0 prvu utakmicu bilo je jasno da ću proći dalje pa je uzvrat odrađen opuštenije uz 2:2. Nakon toga vraćanje računa: BME-BEAC. Iako je nezasluženo bio bolji u grupi u kojoj su se događale nevjerojatne stvari, kad je došlo do igre na ispadanje pokazala se prava razlika u kvaliteti: nakon 0:2 u gostima kod kuće sam morao igrati bez najboljeg veznjak Amada. Čak i s takvom postavom, a protivnik je igrao s najjačom postavom, dobijam i uzvrat 2:1. Tih ukupno 4:1 pokazuje koliko je nerealno bilo ono u grupi iako je Mađar pružio više nego solidan otpor. U četvrtfinalu Irska Gangba. Prva utakmica i 4:1 davala je optimizam za sigurni prolaz, a u uzvratu je protivnik u čudnim okolnostima dobio 2:1 što nije bilo dovoljno za prolazak. Polufinale i najteži dvoboj uopće: engleski Seaburn Beach. Ovo je bio prvi put gdje sam opasno visio u igri na ispadanje. Iako sam ga prvu utakmicu nadigrao i bilo je jasno da sam zaslužio pobjedu od 2 razlike, njegov iznenađujući gol pred kraj utakmice je zakomplicirao situaciju. Znao sam da ga 1:0 vodi u finale. Nije mi bilo lako iako je jedan njegov igrač pokupio suspenziju, nekako mu je taj više smetao nego koristio i mislim da mu to nije bio hendikep nego nagrada. Analize prije utakmice davale su mi blizu 80% šanse za prolaz (moja slobodna procjena 75:25), a rezultat kojeg sam se najviše bojao i koji se pojavio u više simulacija je baš - 1:0. Priželjkivao sam prvi gol jer je on vrlo rijetko postigao 2. To bi mu tada bilo dovoljno samo za produžetak. Utakmica je krenula najgorim mogućim scenarijem: njegovim ranim golom. Prije 20' on vodi 1:0 i na pragu je finala. Nervoza, iščekivanje, nadanje, strah, teško je opisati sve emocije u tom teškom periodu koji se činio dužim of nekoliko minuta koliko je stvarno trajao... I pred kraj, uspio sam, 1:1! Rezultat koji me vodi u finale, trebalo je smao izdržati još malo. Izdržao sam i finale je tu!

Finale je bilo protiv na papiru vrlo jakog bugarskog kluba Lions. Treba spomenuti da je ovo naš stari poznanik, ali iz nekih davnih vremena: prvo treba reći da mi je ovo bio možda i najčešći protivnik u Europi: igrali smo ukupno 10 utakmica i skor je bio 4:3:3 u moju korist. Zanimljivo je da su sve te utamice bile između prosinca 2014. i siječnja 2017. Nakon toga se nismo sreli do ovog finala. Finale je jedna utakmica i taktika protivnika se više manje naslutila. Pokušao sam nešto novo, drukčije, da ga uhvatim na krivoj nozi i bio vrlo ugodno iznenađen analizama: bile su mi izrazito sklone, bez ijednog poraza u 90 minuta, a sa samo jednim porazom na penale. Ušao sam u utakmicu sa velikim optimizmom jer sam bio favorit i više nego sam očekivao. Očekivao sam da će mi biti teže nego sa Englezom, ali analize su bile kao što sam opisao.

Finale. Zastaje dah jer se gleda utakmica. Više ne možeš ništa, samo gledati kako će završiti. Rana faza utakmice i dvije ozljede u 2 minute: njegov uvjerljivo najbolji obrambeni i moj golman... Bitersweet moment. U tom trenutku se više nisam veselio penalima i htio sam sve završiti u 90 minuta. U prvom poluvremenu sam djelovao lošije, ali su golmani sve zaustavili. Drugo poluvrijeme sam proigrao i trenutak odluke je došao od najboljeg igrača: Amado zabija za 1:0, kasnije se pokazalo jedini gol u finalu. Titula! Klub sad dobija onu zvjezdicu iza imena koju imaju samo osvajači međunarodnih natjecanja. Povijest je napisana...

Što donosi budućnost? Tko zna?